Bok svima!

Zovem se Lana Ronik, imam 11 i pol godina i imam dijabetes godinu i devet mjeseci. Jako sam pozitivna i prihvatila sam svoju bolest što sam bolje mogla. Jer ako ja ne prihvatim moju bolest meni će biti teže tako da prihvatite svoju bolest i biti će vam lakše. Znam da će doći i ti pubertetski dani gdje će mi biti teže, ali imam obitelj i prijatelje uz mene koji će mi olakšati te dane. Dogode se trenutci kada mi je dosta bockanja, i dijabetesa. Ali pomirim se sa time brzo zato što je dijabetes posto moj najbolji prijatelj, on je uvijek tu samnom. Ali onda pomislim, pa nisam ja jedina osoba na svijetu koja ima dijabetes. Imam dvije različite skupine prijatelja, prijatelje po bolesti i prijatelje iz škole, ulice ili slično. Tisuću puta sam se pitala zašto ja ,zašto meni, ali Bog zna tko može podnijeti takve bitke, ali ja sam ta koja nikada, ali nikada ne odustaje. Nemojte nas žaliti jer ja svoj dijabetes ne smatram bolešću, već jednostavno to je moj najbolji prijatelj.

Zapamtite još samo ovo: „MI SMO BORCI I NE ZNAMO DRUGAČIJE!“