UIO 30-Fiasp, bazal 12ij tresiba

24.5. ferata Dinara

Doručak 200g ugh.

Međuobrok 150g ugh

Ručak 200g ugh, cca 2h prije penjanja.

Prvi dan planinarenja koje je označavalo 2h hoda pristupa do mjesta penjanja. Nakon toga penjanje po ferati sljedećih 5h iza čega je slijedio spust prema autu u trajanju 1,5-2h.

Konstantnim korekcijama brzodjelujućim ugljikohidratima održavam razinu glikemije u urednim razinama (bez inzulina)

Međuobrok na vrhu, 200g ugh.

Obrok sam pokrio uredno kao i prije, bez prilagodbe vremena, i doze inzulina (ne smanjujem inzulin po obrocima, osim pri nižim vrijednostima šećera, što radim i kada nemam aktivnost)

Kondicijska težina penjanja i hodanja je bila umjerena, dok početni strah (lučenje adrenalina) od samog penjanja je bio na vrhuncu (iako to možda slike ne pokazuju :P).

Večera u smještaju cca 200g ugh, UIO 30

Pred spavanje tresiba 12ij (bez promjene)

25.5. vrh Troglav, 1913m (najviši vrh Dinare)

Drugi dan vidimo da šećer blago ide dolje tijekom noći te mi je potrebno 2 korekcije tijekom noći ugh obrocima (odgođena reakcija poradi tjelesne aktivnosti)

Ujutro namjerno pojeden ugljikohidratni obrok u vrijednosti 200g UGH prije planinarenja da bi  na tjelesnu aktivnost otišao sa aktivnim inzulinom.

Slijedi planinarenje u trajanju nekih 10ak sati, sa 600m nadmorske visine do 1913m (vrh Troglav).

Tijekom hodanja blaga hipoglikemija bez obzira na uzetih okvirnih 60g ugh/h bez dodatnoga inzulina. Oko podne prva veća pauza i obrok od 150g UGH sa inzulinom (uz promjenu UIO sa 30 na 50). Ubrzo nakon toga se senzor odljepljuje i nemam mogućnosti više mjerenja preko CGMS-a već se prebacujem na trakice.

Na trakicama je i dalje tijekom dana vidljiv nizak šećer bez obzira na uzimanje 60g ugh svaki sat bez dodatka inzulina.

Za večeru obrok od 200g UGH (UIO 50).

Tresiba smanjena sa 12 na 8 ij.

*tijekom ovog dana pojedeno je okvirnih 600g UGH bez dodanoga inzulina+obroci koji su pokriveni inzulinom

*bez obzira na hipoglikemije, tjelesna aktivnost je uredno završena bez problema i stajanja (nikako preporučljivo!!!)

26.5. vrh Konj, 1856m(Dinara)

Na trećem danu također slično planinarenje u trajanju nekih 10ak sati. Polazak sa 500m nadmorske visine na vrh Konj 1856m. Ovog puta bez doručka, odnosno bez aktivnog inzulina.

Tijekom aktivnosti je pojedeno okvirnih 120h ugh/h bez dodatka inzulina sa relativno zadovoljavajućim šećerima.

Iako je bila ogromna konzumacija ugh taj dan, uslijed tjelesne aktivnosti nije dan inzulin ni za jedan obrok.

Dolazak u VT u ranim jutarnjim satima, postavljen senzor.

*Dakle ovaj treći dan sam pojeo okvirnih 1200g ugh bez dodanog inzulina. Jedini inzulin koji je djelovao u to vrijeme je bila tresiba u vrijednosti 8ij, dana dan prije.

Tijekom planinarenja vodič i ostatak ljudi u grupi su obaviješteni da imam dijabetes tip 1.

Ponesen je dodatni rezervni inzulin, rezervni aparatić za mejrenje šećera sa trakicama (koji je na kraju i trebao), te ogromna količina brzodjelujućih ugh s kojima sam pokrivao tjelesnu aktivnost (bez kojih nikako ne bi izdržao).

Planinarenje je uredno prošlo, bez stajanja poradi dijabetesa i regulacije. Ni u jednome trenutku dijabetes nije bio granica da se aktivnost zaustavi (čak i u hipoglikemijama, iako to kao liječnik nikako ne bi preporučio).

Drastična tjelesna aktivnost u tom trenutku je zahtijevala i drastične promjene pri regulaciji. Tijekom prvoga dana vidimo da se glukoregulacija uredno održavala, dok drugi dan, unatoč ogromnim količinama ugh, nije postignut uredan TIR. Tek treći dan, nakon duplo većeg unosa ugh po satu aktivnosti je postignuta euglikemija (normalan nivo šećera u krvi).