[vc_row][vc_column][vc_column_text]Liječnik i psihologinja koji – život znače!

INTERVJU S IVANOM I IVANOM

Oni su prijatelji našeg tjelesnog i psihološkog zdravlja i pomažu nam „biti bitke“ s našim bolestima. A da i oni ponekad zatrebaju pomoć liječnika ili psihologa, otkrili su liječnik Ivan Andrašević i psihologinja Ivana Martinušić, koji su u kratkom razgovoru otkrili zašto vole svoj posao i bi li ga mijenjali.

Piše: Laura Crvenka

Da se liječnik pored tuđih bolesti suočava i s vlastitima, rekao je liječnik Ivan Andrašević koji živi s dijabetesom i celijakijom. Ivane, možete li nam se predstaviti?

Ja sam Ivan Andrašević i šest sam godina doktor medicine. Imam autoimune bolesti, dijabetes i celijakiju, koje me već 22 godine prate na mojem životnom putu i koje su mi postale navika. Trenutno radim na hitnom prijemu, tj. na Odjelu hitne medicine u Slatini.

Psihologinja Ivana rado vraća osmijeh na lice svakome tko uđe u njezinu ordinaciju. Tko je psihologinja Ivana?

Moje je ime Ivana Martinušić, psiholog sam i radim u Općoj bolnici Virovitica. Inače sam ponosna mama jednog sina, a u slobodno vrijeme volim kuhati ili pročitati koju dobru knjigu.

Zasigurno postoji motiv da netko odluči uploviti u vode medicine, kao što je to odlučio liječnik Ivan. Ivane, kako ste se opredijelili baš za studij medicine?

Vjerojatno bi mnogi pomislili da me moj životni suputnik, dijabetes, potaknuo da upišem medicinu. Oni koji bi tako pomislili ne bi se puno prevarili jer je tako zaista i bilo. Naravno, danas je motivacija za tim poslom još veća nego što je to bila prije šest godina, danas je to moj životni poziv.

Prva ljubav bila je psihologija ili ipak nešto drugo, prokomentirala je psihologinja Ivana. Kada ste se zapravo zaljubili u psihologiju?

Možda psihologija i nije bila ta prva ljubav, ali sva zanimanja koja su me ikada zanimala uključivala su rad s ljudima. Tako se dogodilo da danas radim i s velikima i malima, s odraslima i djecom. U psihologiju sam se zapravo zaljubila u gimnazijskim danima, u 2. ili 3. razredu, kada smo prvi put dobili taj predmet.

Kako je tekla borba s bolestima, s obzirom na puno „radnog staža“ s njima, pojasnio je liječnik Ivan Andrašević. Jesu li dijabetes i celijakija zaista prepreke na životnom putu?

Uz dijabetes dogodila se i autoimuna bolest celijakija koja podrazumijeva da moram biti na striktnoj bezglutenskoj prehrani. Prvih desetak godina borio sam se s dijabetesom, ali kako sam učio o toj bolesti, stjecao znanja o tome kako djelovati, bolest je postala nešto sasvim uobičajeno, postala je navika. Dijabetes je sa mnom i na poslu i kod kuće, i nije to ništa strašno. Sve što sam htio, ostvario sam. Ni dijabetes, ni celijakija nisu me spriječili u ostvarivanju mojih životnih ciljeva.

Možda ne znate, no i psiholozi imaju vlastite psihologe. S kime ona razgovara kad ima životnih teškoća, komentirala je psihologinja Ivana Martinušić.

Moje su psihologinje Lidija Arambašić, prekrasna profesorica s moje specijalizacije i fakulteta, osoba koja me u potpunosti prihvaća onakvom kakva jesam, i Marina Grubić, psihologinja sa zagrebačkog Rebra koja mi je u zadnjih par mjeseci dala toliko samopouzdanja i posebnu snagu i motivaciju.

Svatko od nas ima nešto što nas inspirira, opušta i smiruje u svakodnevnim životnim situacijama. Što je vaša inspiracija?

Ivan: Trenutno me motivira pjesma „The Witcher Soundtracka-Toss A Coin To Your Witcher.“

Ivana: Drag mi je citat iz Anje Karenjine „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“ koji volim upotrijebiti među svojim pacijentima. Često mnogi misle da je neki savršen život baš tamo negdje daleko gdje se oni ne nalaze, da jedino oni imaju problem, a zapravo svi imamo neke svoje probleme i nitko i ništa nije savršeno. Kada je riječ o pjesmama, tada mi izbor ovisi o raspoloženju. Svakako, jedna od dražih je pjesma Fix you grupe Coldplay.

Kada bismo vam dali vremeplov i novu priliku da promijenite svoje poslove i pogled na svijet, biste li opet odlučili da je ovo vaš životni put. Biste li mijenjali svoj posao?

Ivan: Ne bih ništa mijenjao. Iako radim na Hitnom odjelu slatinske bolnice gdje rijetko uhvatim stanku, ovaj posao donio mi je mnogo radosti.

Ivana: Iako nekada zna biti jako teško i dođu naporni dani kada kažem da bih trebala promijeniti posao, sigurna sam da ga ne bih mijenjala. Neopisiv je osjećaj kada pomognete djetetu da se ne boji nečega čega se do maloprije bojalo; to popravi sve ono loše što se događalo. Pored toga, posebno su mi drage situacije s mlađom djecom koja često osramote roditelje ili kažu nešto što roditelji ne bi baš htjeli pa se na kraju svi smijemo.

Na kraju razgovora vedri i nasmijani liječnik Ivan i psihologinja Ivana poslali su ohrabrujuće poruke čitateljima.

Ivan: Poručujem vam da se sve može, ništa u životu ne treba vam biti prepreka, čak ni bolesti.

Ivana: Probajte učiniti nešto za sebe, nešto opuštajuće. Baš onda kada vam se ništa ne da, izađite s prijateljima, pogledajte film koji volite. Sigurno ćete se osjećati bolje![/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]